≡ Meni

Misli čine osnovu svakog čovjeka i, kao što sam često spominjao u svojim tekstovima, imaju nevjerovatan kreativni potencijal. Svaki učinjeni čin, svaka izgovorena riječ, svaka napisana rečenica i svaka pojava je prvi put zamišljena prije nego što je ostvarena na materijalnom planu. Sve što se dogodilo, dešava se i što će se dogoditi prvo je postojalo u misaonoj formi prije nego što se fizički manifestiralo. Snagom misli mi stoga oblikujemo i mijenjamo našu stvarnost, jer mi sami smo kreatori sopstvenog univerzuma, sopstvenog života.

Samoizlječenje kroz misli, da li je to uopće moguće?

Duh vlada materijom, a ne obrnuto. Naše misli su mjera svih stvari i utječu na naše fizičko prisustvo u svakom trenutku. Iz tog razloga, naše misli su također ključne za naše zdravlje. Ako je čitava naša energetska osnova stalno opterećena negativnim mislima, to će prije ili kasnije imati vrlo trajni učinak na naše fizičko tijelo. Misli se sastoje od energetskih stanja i ona imaju sposobnost da se energetski mijenjaju. Energetska stanja se mogu kondenzovati i dedensificirati. De-densifikacija se događa kada hranimo svoju stvarnost procesima visoke vibracije/svjetlosti/pozitivnih misli. Čineći to, povećavamo vlastitu razinu vibracije, vibriramo na višoj frekvenciji i tako poboljšavamo svoju fizičku i psihičku konstituciju. Energetska kondenzacija nastaje kada rezoniramo sa negativnošću/gustom energijom. Ako neko dugo vremena legitimiše negativnost u sopstvenom umu u vidu ogorčenosti, zavisti, ljubomore, nezadovoljstva, ljutnje itd., onda to dovodi do kontinuiranog zgušnjavanja sopstvene suptilne odeće. Tada bi se moglo govoriti i o energetskoj ili mentalnoj blokadi. Vaše vlastito mentalno polje postaje sve više zgusnuto i preopterećeno, što posljedično dovodi do slabljenja vlastitog imunološkog sistema. Energetsko tijelo tada ovu kontaminaciju prenosi na fizičko tijelo, što može rezultirati bolešću. Ono što mislite ili u šta vjerujete i u šta ste potpuno uvjereni uvijek formira vašu vlastitu stvarnost.

izliječitiVlastiti stav se uvijek manifestira kao istina u vlastitom egzistencijalnom temelju. Na primjer, ako sam čvrsto uvjeren da sam bolestan ili da bih mogao da se razbolim i vjerujem u to 100%, onda to značajno povećava vjerovatnoću da se razbolim. Kako bi drugačije? Čitav život osobe, cjelokupna stvarnost čovjeka sastoji se isključivo od svijesti, misli, koje se u suštini sastoje od energetskih stanja. Ako se stalno fokusiramo na misli o bolesti, onda će naša energetska osnova apsorbirati ove informacije, naš vlastiti svemir će tada osigurati da doživimo ovu bolest. Što se češće koncentrišemo na odgovarajući tok misli, taj se misaoni obrazac snažnije manifestira u našoj vlastitoj stvarnosti. To se događa zbog zakona rezonancije, jer ovaj univerzalni zakon osigurava da energija uvijek privlači energiju istog intenziteta.

Ono na šta se fokusiramo je ono što privlačimo u svoje živote. I što se češće koncentrišete na nešto, to više obilježava vaše vlastito postojanje. Na primjer, ako razmišljam o tragičnim trenutcima u prošlosti i postanem tužan zbog toga, onda imam priliku da to ostavim po strani i oslobodim se ove psihičke muke. Ali što češće razmišljam o ovoj situaciji, što više dopuštam tu tugu, to će se taj osjećaj više osjećati u mom životu. Osjećaj postaje sve snažniji i sve snažnije djeluje na vaše tijelo. To je samo uzbudljiv mehanizam života. Ono s čim mentalno rezonirate također će biti sve više uvučeno u vaš vlastiti život. Oni koji rezoniraju ljubavlju privući će više ljubavi u svoje živote. Kada rezonirate sa zahvalnošću, doživjet ćete više zahvalnosti, kada rezonirate sa tugom ili bolešću tada ćete sigurno privući ta osjećanja u svoj život.

Unutrašnje stanje se ogleda u spoljašnjem svetu!

Aktivirajte samoizlječenjeOsim toga, vaše vlastite misli se odražavaju u vanjskoj stvarnosti (princip korespondencije). Na primjer, ako je neko tužan, ljut ili srećan, tada ta osoba gleda na svoj vanjski svijet iz odgovarajućeg osjećaja. Na primjer, ako neko sebi kaže da nije lijep, nije. Na primjer, kako osoba treba da zrači "ljepotom" ako stalno sebe uvjerava da to nisam ja? U tom trenutku osoba tada zrači sopstveno nezadovoljstvo sopstvenim izgledom. Čovjek prenosi svoje negativne misli na svoju materijalnu prisutnost. Drugi ljudi vas tada percipiraju na potpuno isti način, jer se vaš vlastiti tok misli uvijek iznova odražava u vanjskom svijetu vaše vlastite stvarnosti, a vi zračite upravo tim osjećajem na druge ljude. Naravno, niko na svetu nije ružan ili nedostojan. Svako ljudsko biće je jedinstveno i divno biće u svojoj punini i duboko u sebi ima neiscrpnu ljepotu koja se može izraziti u svakom trenutku.

Svako živo biće je individualno i lijepo biće i, kao i sve što postoji, sastoji se od energetske konvergencije koja je oduvijek postojala. svi smo jedno Božja slika, nematerijalni/materijalni izraz svijesti koji pršti beskonačnim mogućnostima i mogućnostima. A sa ovim sposobnostima možemo i sami sebe izliječiti, sami smo u stanju izliječiti svoje kompletno fizičko i psihičko prisustvo. U ovom trenutku treba reći još jednu stvar o spoljašnjosti osobe. Neki ljudi se često ne smatraju lijepima i mogu se bojati da bi se i drugi ljudi mogli osjećati na isti način. Sve što mogu da kažem je da u ovom trenutku ne treba da se vodite strahom, jer muškarci i žene se osećaju privučeni jedni drugima i ništa to neće promeniti. Sve teži ravnoteži, kao što muškarci i žene teže ravnoteži privlačeći i ujedinjujući jedni druge. Muškarce privlači ženstvenost i obrnuto. Nikada ne treba da se uvjeravate da vas suprotni spol možda neće smatrati privlačnim, uostalom, u većini slučajeva suprotni spol privlači drugi. To je samo potpuna prisutnost, ženska ili muška harizma koja doprinosi privlačnosti ili privlačnosti. Nažalost, trenutno se ne mogu sjetiti nijednog drugog primjera, ali možete postaviti 100 golih žena ili muškaraca, uglavnom bi većinu ljudi privukli vama, uglavnom biste većinu ove osobe smatrali privlačnom. Ovo se ne odnosi samo na materijalni, već prije svega na nematerijalni aspekt. Kao muškarac, jednostavno osjećate da vas privlači ženska harizma i obrnuto, i ništa to nikada neće promijeniti. Naravno da i ovdje ima izuzetaka, ali izuzeci potvrđuju pravilo, kao što svi znamo.

Ponovo aktivirajte vlastito samoizlječenje

Mentalno iscjeljivanjeVlastite moći samoizlječenja nikada nisu nestale, oduvijek su bile tu i samo ih treba ponovo aktivirati. To možemo postići promjenom vlastitog stava i usmjeravanjem misli ka izlječenju. Morate se osloboditi misli koje izazivaju bolest i pokušati živjeti u skladu sa sobom koliko god možete. Ne možete više sebe ubjeđivati ​​da ste bolesni ili da ćete se razboljeti, ali morate steći čvrsto uvjerenje da ste zdravi i da vam bolesti ne mogu štetiti, da, da su bolesti čak dobre i važne da izađete iz ovih nižih mehanizama postojanja za učenje. Ako ste stalno mentalno u rezonanciji sa zdravljem, radošću, ljubavlju, mirom i iscjeljenjem, tada ćete zajamčeno manifestirati ove aspekte u vlastitoj stvarnosti.

Pošto je svaka osoba kreator svoje sadašnje stvarnosti, svaka osoba je odgovorna za svoje zdravlje. Svaka osoba može sebe izliječiti i aktivirati vlastite moći samoiscjeljenja kroz pozitivno razmišljanje i djelovanje, dekompresujući vlastiti nivo energetske vibracije. Na nama je. U tom smislu ostanite zdravi, sretni i živite život u harmoniji.

Ostavite komentar

    • jesenji list 11. Prosinac 2020, 1: 29

      Poštovani autore,

      Imam pitanje u vezi članka, upravo o ovom citatu iz članka „I što se češće koncentrišete na nešto, to više obilježava vaše vlastito postojanje. Na primjer, ako razmišljam o tragičnim trenucima u prošlosti i postanem tužan zbog toga, onda imam priliku da to ostavim po strani i oslobodim se ove psihičke muke. Ali što češće razmišljam o ovoj situaciji, što više dopuštam tu tugu, to će se taj osjećaj više osjećati u mom životu. Osjećaj se povećava i sve više utiče na vlastito tijelo.”
      Kako da pronađem ravnotežu između osjećaja iskustva da bih ga dovršio i s druge strane ne razmišljanja o njemu, već razmišljanja o nečemu pozitivnom kako bih stvorio nešto novo? Kako da shvatim da se ne davim u patnji, već da nešto dovršavam. I da mislim pozitivno stvoriti nešto novo i ozdraviti a da to ne potiskujem? Prema mom iskustvu, jedna izjava je u suprotnosti s drugom. Ili ne prepoznajem ravnotežu. Ili proživljavam iskustvo ili se fokusiram na nešto novo. Poludim kada moram da radim oboje istovremeno ili naizmjenično i, ovisno o fokusu, tonem u patnju i tugu ili se osjećam ugodnije, ali se bojim ignoriranja određenih percepcija nakon toga. Neki povređeni delovi tela pokazuju teške povrede kada dozvolim sebi da se sažalim, dok mi se čini da je sve relativno u redu kada razmišljam pozitivno, čak i ako kroz život prolazim oslabljena. Zaista želim da svojim mislima izliječim patnju i tijelo. I želim steći uvjerenje da je to izlječivo. Kada da radim koliko čega? Nemam pojma kako to da uradim kako treba. Ili da li je zdravo misliti samo pozitivno, na primjer. Ili ako rizikujem da nešto potisnem. Blokada se često oslobađa kroz ovaj čisti osjećaj u blokadama. ali nije dobro za um. Pozitivno razmišljanje me čini aktivnijim, ali neki stres u mom tijelu koji treba izlječenje može izgledati zanemaren. I pitam se da onda ne opterećujem tijelo. I da li blokade liječe samo ako razmišljam pozitivno. Bojim se da se previše zadržavam na negativnom. Možda će se to izbalansirati ako ojačate pozitivno? Istovremeno, ne mogu da pratim povrede kada pokušavam da ih opipam i izlečim, jer je to mnogo. Možda brže zacijeli ako sam pozitivniji i rjeđe osjećam rane? Da li znate ovu dihotomiju? I jedno i drugo pokazuje određeni efekat i kretanje u sistemu, ali kako da prepoznam šta je zaista dobro za mene? Molim za pomoć, godinama me muči pitanje kako da se nosim sa tim. Hvala.

      Pozdrav, Jesenji list (nadam se da je nadimak ok)

      odgovor
    jesenji list 11. Prosinac 2020, 1: 29

    Poštovani autore,

    Imam pitanje u vezi članka, upravo o ovom citatu iz članka „I što se češće koncentrišete na nešto, to više obilježava vaše vlastito postojanje. Na primjer, ako razmišljam o tragičnim trenucima u prošlosti i postanem tužan zbog toga, onda imam priliku da to ostavim po strani i oslobodim se ove psihičke muke. Ali što češće razmišljam o ovoj situaciji, što više dopuštam tu tugu, to će se taj osjećaj više osjećati u mom životu. Osjećaj se povećava i sve više utiče na vlastito tijelo.”
    Kako da pronađem ravnotežu između osjećaja iskustva da bih ga dovršio i s druge strane ne razmišljanja o njemu, već razmišljanja o nečemu pozitivnom kako bih stvorio nešto novo? Kako da shvatim da se ne davim u patnji, već da nešto dovršavam. I da mislim pozitivno stvoriti nešto novo i ozdraviti a da to ne potiskujem? Prema mom iskustvu, jedna izjava je u suprotnosti s drugom. Ili ne prepoznajem ravnotežu. Ili proživljavam iskustvo ili se fokusiram na nešto novo. Poludim kada moram da radim oboje istovremeno ili naizmjenično i, ovisno o fokusu, tonem u patnju i tugu ili se osjećam ugodnije, ali se bojim ignoriranja određenih percepcija nakon toga. Neki povređeni delovi tela pokazuju teške povrede kada dozvolim sebi da se sažalim, dok mi se čini da je sve relativno u redu kada razmišljam pozitivno, čak i ako kroz život prolazim oslabljena. Zaista želim da svojim mislima izliječim patnju i tijelo. I želim steći uvjerenje da je to izlječivo. Kada da radim koliko čega? Nemam pojma kako to da uradim kako treba. Ili da li je zdravo misliti samo pozitivno, na primjer. Ili ako rizikujem da nešto potisnem. Blokada se često oslobađa kroz ovaj čisti osjećaj u blokadama. ali nije dobro za um. Pozitivno razmišljanje me čini aktivnijim, ali neki stres u mom tijelu koji treba izlječenje može izgledati zanemaren. I pitam se da onda ne opterećujem tijelo. I da li blokade liječe samo ako razmišljam pozitivno. Bojim se da se previše zadržavam na negativnom. Možda će se to izbalansirati ako ojačate pozitivno? Istovremeno, ne mogu da pratim povrede kada pokušavam da ih opipam i izlečim, jer je to mnogo. Možda brže zacijeli ako sam pozitivniji i rjeđe osjećam rane? Da li znate ovu dihotomiju? I jedno i drugo pokazuje određeni efekat i kretanje u sistemu, ali kako da prepoznam šta je zaista dobro za mene? Molim za pomoć, godinama me muči pitanje kako da se nosim sa tim. Hvala.

    Pozdrav, Jesenji list (nadam se da je nadimak ok)

    odgovor